Linkovi
Blog
ponedjeljak, travanj 12, 2010



OPĆENITO:

            Završeni su još jedni  Dani Hrvatskog Filma, 19. po redu. U 6 dana od 371-og prijavljenog filma gledatelji su mogli pogledati njih 173 koji su ušli u konkurenciju za festivalske nagrade. Filmovi su bili raspoređeni u 6 kategorija,  igranoj, dokumentarnoj, animiranoj, eksperimentalnoj i namjenskoj, te onoj video spotova.  Festival je organiziran od strane Studentskog Centra u Zagrebu i pružio je priliku svim filmskim djelatnicima i mladim entuzijastima  sa „prijavljenom“ adresom u Hrvatskoj da pokažu svoj redateljski, scenaristički, glumački i producentski talent kao i vještinu baratanja kamerom,  te montažnu i glazbenu kreativnost. U svemu tome najstariji filmski festival u Hrvatskoj imao je puno toga za reći ali na žalost nije imao kome. No, idemo redom.

            Svečano otvaranje započelo je u utorak 06.04. u 20.30 na kojem je festival otvoren pred mnogobrojnom publikom koja je srčano aplaudirala svakoj riječi voditeljice programa Nataše Dangubić. Na cijeloj ceremoniji se osjećala dobra vibra, zajedništvo i želja za napretkom hrvatskog filma. Čak je i nevjerojatno zvučala činjenica koju je izrekao glavni organizator i koordinator festivala Davor Šišmanović kako je iznenađen koliko je ljudi odlučilo prisustvovati festivalskom otvaranju s obzirom da je na televizijskom programu večeras poslastica Lige prvaka, uzvratna utakmica Barcelone i Arsenala. Sveprisutne je u ekstazu bacila Radojka Tanhofer koja je nagrađena Zlatnim Oktavijanom za životno djelo. Nakon službenog otvaranja i dodjele spomenute nagrade u 21.00 prikazano je 7 filmova iz igrane konkurencije. Kako su se filmovi redali jedan za drugim u dvorani se mogao vidjeti lagani odljev publike i ostajalo je sve manje i manje ljudi.  Odmah je postalo sumnjivo koliko je zapravo bilo iskreno ono aplaudiranje, ona potpora i ono zajedništvo od prije svega sat vremena. 

            07.04 na red je došao drugi dan prikazivanja igrane konkurencije u kojoj je na prvoj projekciji u 13.30 dvorana bila sablazno prazna, nije bilo TV kamera niti ikakvog predstavnika medija.  Skupilo se svega 50-ak ljudi koji su uglavnom bili prijatelji autora čiji su filmovi bili po rasporedu  prikazivanja. Projekcije u 16.00, 18.30 i 21.00 prošle su sa sličnim odazivom. Postalo je jasno da interesa za ovu manifestaciju nema i da su sve izrečene riječi o zajedništvu i potpori na otvaranju samo puka laž popraćena standardnom procedurom aplaudiranja. Otvaranje je kao i obično poslužilo za prešetavanje „velikih“ zvijezda poput  Vinka Brešana, Lorene Čavar, Nataše Janjić, Lane Gojak i njima sličnim, dok je „obični“ puk došao u potrazi za mogućim shrimp coctailom ili kanepe zalogajem.  Idućih dana slijedile su projekcije animiranih, eksperimentalnih, dokumentarnih i namjenskih filmova te video spotova. Odaziv publike bio je jednak nakon čega su se jasno postavila pitanja: Za koga se prikazuju ovi filmovi? Da li postoje ljudi koje ovo zanima? Gdje je potpora etabliranih filmskih djelatnika svojim mlađim kolegama? Zašto se mladi autori međusobno ne podupiru u nastojanju da se zajedničkim snagama isprofilira novo i bolje doba hrvatskog filma? 

           11.04 nakon svih prikazanih filmova u 20.30 uslijedila je dodjela nagrada i zatvaranje festivala. Ne začudo, svita ljudi počela se skupljati već sat ranije. Izgledalo je to kao nekoć kad su se uz dnevne novine besplatno dijelile knjige pa su ljudi stvarali velike gužve ispred još neotvorenih kioska ne bi li uhvatili najbolje mjesto za svog književnog miljenika. Na samoj dodjeli nagrada opet je Nataša Dangubić dobivala pljesak nakon svake izrečene rečenice. Opet se osjetilo zajedništvo i potpora mnogobrojne svite. Naravno, falša. Svaki prozvani dobitnik bio je pozdravljen velikim pljeskom i pojedinim zviždukom(onim pozitivnim)  što je na trenutke podsjećalo kao da se radi o dodjeli daleko ozbiljnije nagrade na daleko značajnijem festivalu gdje svi znaju o čemu i o kome se radi. Najsmješnija od svih bila je „zvjezdica“ imena Ivan Glowatzky, smješten na kraju dvorane. Izgledao je potpuno nezainteresirano i  dozvolio si je da tijekom projekcije Grand Prix nagrađenog filma nekulturno i bez ikakvog poštovanja prema autoru šapuće na uho svojoj plavkastoj pratilji. Party za kraj preselio je šačicu ljudi u kafić Tatra &TD koja se nedugo zatim, nakon samo nekoliko pića i odsviranih glazbenih brojeva razrijedila i zaključila ovu tužnu priču.


ORGANIZACIJA:
         Studentski Centar kao glavni organizator u pojedinim segmentima zaslužuje sve pohvale. No, na nekim stvarima moraju poraditi. Marketing festivala odrađen je krajnje neprofesionalno. Samo nekoliko plakata i 3-4 medijska članka nisu dovoljna da bi obavijestila publiku kako se događa nešto ozbiljno i vrijedno po pitanju hrvatske kulture, hrvatskog filma. Nevjerojatna činjenica jest da službeni medijski pokrovitelji na svojim internet portalima imaju svega  po jedan članak vezan uz sam festival. Nadalje, festival je otvoren u utorak a službeni katalog festivala bio je dostupan tek u četvrtak što je za jedan festival koji sebe smatra ozbiljnim ipak dosta neozbiljno. 

           Program samog festivala je za svaku pohvalu. Uz glavni program filmova u konkurenciji ističe se izvanredan popratni program. Noći hrvatskog filma po uzoru na Noć muzeja i Noć kazališta dala nam je priliku svake večeri pogledati jedan od filmova iz hrvatskih filmskih radionica. Imali smo priliku reprizirati ili po prvi put pogledati filmove  „Crnci“ Zvonimira Jurića i Gorana Devića, „Čovjek ispod stola“ Nevena Hitreca, „Kenjac“ Antonija Nuića, „Metastaze“ Branka Schmidta, „U zemlji čudesa“ Dejana Šoraka, „Vjerujem u anđele“ Nikše Sviličića i „Zagrebačke priče“ omnibus skupine autora.  Posebnu projekciju u čast dobitnici Zlatnog Oktavijana Radojki Tanhofer imao je i jedan od najboljih hrvatskih filmova „H-8“. Iz popratnog programa zanimljive su bile i filmske radionice „Kritički dani“ i „Improvizirajući s filmom“ kao i interesantni „Market ideja- pitch forum“. Izvrsna ideja organizatora za sve mlade je „Skate pool kino“, izložba skate fotografija i projekcije skateboard filmova na kojoj se imalo što vidjeti. Nakon svakog festivalskog dana svi prisutni imali su se prilike zabaviti u Klubu SC i Teatru &TD gdje su nastupali razni bendovi i D.J.-evi. 

          Posebna priča organizacijskog dijela su djelatnici samog festivala. Glavni koordinator festivala Davor Šišmanović, uvijek dobro raspoložen, bio je dostupan u svakom trenutku i redovito je pratio stanje na i oko festivala što nije čest primjer. U press centru i na ulazu u kino dvoranu ordinirale su izuzetno ljubazne, simpatične i dobro pripremljene hostese. Najsvjetlija točka festivala zaista je prezenter filmova u konkurenciji Boško Picula. Boško se zaista trudio informirati o svakom filmu, prezentirati ih s razumijevanjem na najbolji mogući način, te svojim pitanjima izvući iz tremom ukočenih filmskih ekipa što više informacija kako bi publika na što bolji način znala o čemu se radi i što ih očekuje. Boško, svaka čast.


FILMOVI U KONKURENCIJI:
            Na iznenađenje mnogih skeptika mlada hrvatska filmska garda imala je što pokazati. Možda najveće iznenađenje u pozitivnom tonu je igrana konkurencija u kojoj su se pokazali iznimno scenaristički talentirani mladi autori i uvjerljivi glumci kao i ostali članovi filmskih ekipa. Autori su iskazali britkost u izražavanju i mnogi u nedostatku budžeta produkcije isticali svoju kreativnost. Tematika ne poznaje tabu teme, eksperimentira se sa sexom, otvoreno se priča o društvu u kojem živimo, iskreno i kvalitetno se predstavlja emocionalan odnos među ljudima. Intrigantno je da pojedini autori pokazuju koliko film zapravo može biti surov i depresivan ali jednako svjež dok drugi pokazuju veliku dozu duhovitosti nenametljivim humorom. Uz više nego zanimljive eksperimentalne i animirane filmove u kojem smo uvijek i bili jaki, izuzetno je oduševila selekcija dokumentarnog filma sa zanimljivim temama i subjektima koje prate maestralne vlastite kompozicije. Za kraj smo mogli pogledati retrospektivu najboljih hrvatskih reklama odnosno seriju namjenskih filmova kao i ponajbolje glazbene spotove iz proteklih 365 dana.

            Neke od filmova vrijedi izdvojiti. Među igranim filmovima „Colour lab“ Vladimira Končara, „Inkasator“ Igora Mirkovića, „Špansko kontinent“ Ivana Sikavice, „Tetrapak“ Filipa Peruzovića i „Vjeran pas“ Hrvoja Zuanića. Među dokumentarnim filmovima „Astralis institucija“ Igora Neljaka, „Če sem sem, ma beloga tovara ne zovem moro“ Željka Kreme, „Kratki pregled raspadanja“ Nikole Strašeka, „Lanternist“ Tanje Kanceljak i „Poštar s naslovne strane“ Tomislava Topića i Tomislava Mršića. Među animiranim filmovima „Guliver“ Zdenka Bašića, „Miramare“ Michaele Muller, „Povratak“ Magde Dulčić i „Tišina mora“ Vjekoslava Živkovića.  Među eksperimentalnim filmovima „Arheo 29“ Vladislava Kneževića i „Sky spirits“ Damira Čučića i Borisa Poljaka.


 ZANIMLJIVOST:
            Iako festival publiku nije pridobio dodjeljivala se nagrada publike za najbolji film. Bilo je „prekrasno“ vidjeti kako se pojedini autori bore na njenu naklonost pozivanjem što većeg broja prijatelja, lijepljenjem plakata ispred dvorane, te razgovorima ispred same dvorane u svrhu samopromocije. Među njima najupadljiviji i „najduhovitiji“ bio je splitski „konceptualni umjetnik“ Ante Kuštre koji se vječito šuljao u i oko Studentskog Centra ne bi li našao način da pridobije pokojeg glasača za njegov preserans zvan „Zoo Tito“. Inače, ispred same dvorane bilo je dozvoljeno lijepiti plakate i ostavljati promotivne letke. Duhan s mirisom vanilije odavao je činjenicu da je Ante Kušte u blizini i da skrivećki pokušava polijepiti što više plakata te barem na taj način nekog prisiliti na dolazak. Dan prije njegova filma uspio je polijepiti plakate po svim dijelovima Studentskog Centra. No, na njegovu žalost, na projekciji njegovog filma skupilo se svega 54 osobe (ja brojao). Razočarani Ante tužnim je glasom progovorio: „A gdje su moji Zagrebački obožavatelji?“   


Čestitke svim nagrađenim filmovima i njihovim članovima:
http://www.sczg.hr/dhf/


AUTOR: MARIO

movie-maker @ 21:40 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 11, 2009
Uvijek su me profesionalno plašile dvije stvari: 1. Loš film, 2. Vrhunska gluma. Večeras ću se posvetit ovom drugome. 
Priznajmo da nikad filmska zajednica neće imati glumca kao najvećeg od svih - Marlon Brando. NIkad!!!
Toshiro Mifune je mrtav, Nicholson je nakon jebenog Schmidta na izdisaju, 
McQueen i Newman su mrtvi, Delon, Belmondo i Mastroiani balzamirani. Da ne govorim od Stewartu i Cagneyu...

Tko je najboji glumac današnjice u svim generacijama?

Netko će reć Dustin Hoffman, netko Micheal Gambon a netko čak i Kang Ho Sang ali budimo iskreni ima više generacija glumaca ali samo jedan prelazi granice vrhunske kvalitete i strahopoštovanja. 

Najveći glumac današnice je BENICIO DEL TORO. 
Nažalost nije mu niko ni blizu. 
Pogledajte u jednu večer: 21 Gram, Che i Fear and Loathing i sutra dan Schmidta, Easy rider i Coocko's nest i iskreno procjenite...

Lik je dobar tko Jack u najboljim danima, znači danas i sutra je najbolji.

Toliko od mene i BENICIA
movie-maker @ 03:32 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare