Linkovi
Blog
utorak, prosinac 25, 2007

            Japanski genijalac animiranih filmova i manga(japanski stripovi,comic) Hayao Miyazaki rođen je 5.sijećnja 1941 u Tokyu. Mnogi mu vole tepati epitetima poput Japanski Walt Disney, no ne samo da takve epitete mrzi, nego i nemaju previše smisla s obzirom na njegovo djelovanje. Svojim filmovima pruža sasvim druge teme u odnosu na Disneyeva djela. Njegova djela prvenstveno poručuju i tematski i karakterom likova i načinom interpretiranja borbu protiv raznih stereotipnih mišljenja zapadnog svijeta o Japanu.

            Karijeru započinje 1963. kao jedan od animatora Toei Doug Studia gdje njegov rad na karakterima likova koji se temelje na različitim idealima ostavlja veliki trag na tzv novo doba japanske animirane kinematografije. 1971. radi za A Pro Studio gdje ostvaruje prve redateljske uratke na animiranim serijama. 1979. prelazi u Tokyo Movie Shinsha u kojem pod njegovim redateljskim vodstvom ostvaruje prvo dugometražno animirano ostvarenje. Njegov samostalni rad teče od 1980. kada započinje rad na mangu Kaze no tani no Naushika kojeg četiri godine poslije i ekranizira te počinje njegov utjecajan, do sada, dvadesettrogodišnji rad. Zanimljiva je činjenica da je Miyazaki zapravo pravi primjer autora kojemu je piratstvo uvelike pomoglo u upoznavanju svijeta s njegovim radom.

            Miyazaki ne teži standardizaciji i završetku priče s izričitim sretnim završetkom. Dapače, nasilje i mržnja redovit su član njegovih kako manga, tako i samih filmova. Nije rijetka ni pobjeda dobra protiv zla u kojemu zlo napravi poražavajuće stvari velikih razmjera prije konačnog pada. Iako je čudan i često neshvatljiv poprilično je realističan. U prilog tome ide njegovo poznato objašnjenje o načinu njegovog rada: «Kada radim animaciju, uvijek mi se čini da proizvodim velike laži. Na primjer, kakav bi to bio pozitivan lik kad bih nacrtao ružnu djevojku? Ona mora biti zgodna, nema mi druge. Što se može, mi ipak proizvodimo samo zabavu.»

            Njegova najpoznatija i najpriznatija djela su Kaze no tani no Naushika(Nausicaa of the Valley of the Wind(1984)), Tenku no shiro Rapyuta(Castle in the Sky(1986)), Tanari no Totoro(My Neighbor Totoro(1988), Majo no takkyubin(Kiki's Delivery Service(1989)), Kurenai no buta(Porco Rosso(1992)), On Your Mark(1995), Mononoke-hime(Princeza Mononoke(1997)), Sen to Chihiro no kamikakushi(Avanture male Chihiro(2001))-nagrađen Oscarom, Hauru no ugoku shiro(Leteći dvorac(2004))-nominiran za Oscara.

AUTOR:MARIO


dr.loomis @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, prosinac 14, 2007
Današnji portret je Orsona Wellesa, koji osim što je velikan filmske umjetnosti, bio i veliki zaljubljenik u Hrvatsku. Ljetovao je u Primoštenu, glumio u 2 Hrvatska filma, snimio remek djelo “Proces” u Zagrebu, ljetovao i snimao na Hvaru, te nebrojeno puta boravio u Splitu, jednom čak 8 mjeseci.

Orson Welles, američki glumac, redatelj, scenarist i producent koji je bio aktivan u kazalištu, na filmu i na radiju. Rođen je 06.05 1915. u Kenosha, Winsconsinu, a umro 10.10. 1985 godine. Welles je prvi put okusio slavu 30.10. 1938. kad je u radio drami H.G. Wellesa – “Rat svjetova”, bio toliko uvjerljiv da su ljudi pomislili da vanzemaljci zapravo napadaju zemlju, te je diljem države nastala panika i evakuacija desetaka tisuća ljudi. Već tada je bio jasno da Welles ima ono nešto što stvara od ljudi vođe i mnogi su mu predviđali blistavu karijeru. Sredinom 30-tih godina se počeo baviti kazalištem, I nije dugo trebalo da njegove izvedbe šekspirijanskih drama: Macbeth (s potpunom crnačkom glumačkom postavom) i Julije Cezar (smješten u moderno vrijeme) postanu legendarne donoseći mu status istinske kazališne zvijezde i dokazanog šekspirijanskog glumca.

Njegov filmski prvijenac, dvosatni film Građanin Kane, kojeg je režirao 1941. godine, spada među remek-djela svjetskog filma. Nominiran je za Oskara za najbolji film, režiju i glavnu ulogu koju je odigrao sam Welles. Kao filmski režiser nikad nije postigao komercijalni uspjeh, ali je zato veliku popularnost stekao kao filmski glumac.Kasnije se istakao glumom i režijom filmova kao što su i izvrsni: Proces – u potpunosti sniman u Zagrebu, koprodukcija s Jadran Filmom, te posebice Dodir zla, koji ima najpoznatiji i jedan od najkompliciranijih početnih kadrova u povijesti filma u kojem su korišteni skoro svi redateljski alati, pokreti i trikovi kamere.

Kod snimanja Kafkinog Procesa u Zagrebu, po drugi put je sreo mladu kiparicu Oju Kodar (prvi put je bilo u Parizu), te se strastveno zaljubio. S Ojom je proveo zadnjih 20 godina života, kao s nevjenčanom suprugom. Slavni par je skupa pisao scenarije, producirao i snimao filmove, od kojih se ističe izvrsni: F for Fake s preljepom Ojom Kodar, koja je tada smatrana za jednu od najljepših žena u Europi.Status filmske zvijezde utvrdio mu je film Treći čovjek , snimljen 1949. godine u kojem je odigrao lik superiornog kriminalca. 1952. godine snimio je po Shakespeareovoj tragediji Othello istoimeni igrani film koji mu je donio Zlatnu palmu na festivalu u Canesu. Posljednje djelo, film Istine i laži, snimio je 1974. godine. Godine 1975. dobio je svog drugog Oscara, sad za životno djelo Američkog filmskog instituta.
U prosincu 2007 godine mu je u Splitu, postavljen kip, koji je prvi Wellesov kip u Europi. Monumentalni brončani kip, visok 230 cm je izradila njegova životna družica, Hrvatska, poznata glumica i kiparica Oja Kodar. Kao njegova nasljednica Oja je odlučila u Primoštenu (u kojem je Orson imao kuću i ljetovao napraviti njegov centar i filmsku školu).
Autor teksta s Orsonovom životnom družicom, glumicom i kiparicom Ojom Kodar:
Autor: Zujo
dr.loomis @ 16:55 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 5, 2007

            Lauren Bacall spada u glumice koje su to sasvim slučajno postale. Njene dječije želje isprepletale su se oko manekenstva, pjevanja, plesanja i pisanja ali ne i glume, no nije znala da će je slučajnost i muškarac kojem nije mogla odoljeti uvesti u svijet Hoolywooda iz kojeg još dan danas nije izašla.

            Rođena kao Betty Joan Perske, rođena je 16. rujna 1924. u New Yorku kao dijete roditelja srednje klase, majke Amerikanke i oca Roma. Mlada Betty, kao i mnogi teenageri onako nezrela upisala je iz dosade American Academy of Dramatic Arts. Nakon uspješnog školovanja odazvala se pozivu Broodwaya gdje je bila plesna pratnja glumačkim izvedbama afirmiranim glumcima. Uz to honorarno je radila i kao model na nezavisnim modnim priredbama gdje je zbog svoje ljepote i posebnosti završila na naslovnici megapopularnog magazina Harper's Bazaar.

            Tu ju je zamijetila supruga Howarda Hawksa te je pozvala na casting filma To Have and Have Not(1944). Pristala je prisustvovati, ne radi glume, nego Humphrey Bogarta, zvijezde velikog hita Casablanca(1942) i muškarca koji ju je očarao na prvi pogled. No H. Howksu se svidio njen izgled i duboki seksi glas, te je na povuci-potegni pristala na ulogu i promjenu imena u Lauren Bacall radi boljeg imiđa.Film je snimljen, postao je komercijalno isplativ i dobro prihvačen, a Humphrey i Lauren su se usput i zaljubili i godinu poslije oženili. Bračni par odigrao je zajedno nekolicinu uloga u idućih dvadesetak godina. Žuti mediji obožavali su njihove zajedničke uloge koje su zbog iskrenih ljubavnih scena zvali BBs(Bogart-Bacall syndrome).

Iz njenog života valja izdvojiti da je danas magazin People svrstava u 50 najljepših glumica svih vremena, 1942. prije dolaska na spomenuti casting postala je Miss Greenwich Village. Napisala je autobiografiju By Myself koja je pobrala brojne pozitivne kritike te osvojila 1980. National Book Award.

Nakon spomenutog To Have and Have Not(1944) do danas snimila je brojne naslove od kojih su najpoznatiji The Big Sleep(1946), Key Largo(1948), You Man with a Horm(1950), The Gift of Love(1958), Shock Treatment(1964), Harper(1966), Murder on the Orient Express(1974), Tree of Hands(1989), The Mirror Has Two Faces((1996) nominacija za oscara) i The Venice Project(1999). Poslijednji film koji je snimila nosi naziv The Walker(2007), a namjerava snimati i dalje. Zle jezike žutih tiskovina utišala je odgovorom na pitanje kada se namjerava povuči iz glume: "I am still working, I've never stopped and while my health holds out, I won't stop."

AUTOR:MARIO


dr.loomis @ 19:51 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, studeni 29, 2007

            Osoba koja zasigurno spada među najutjecajnije redatelje i razvoj filmske kulture je Stanley Kubrick. Kubrick je rođen 26. srpnja 1928. u gradu New Yorku, države New York, USA. Sin je austijsko-poljskih iseljenika židovskog podrijetla. Kao dijete pohađao je high school William Howard Taft. Bio je strašno loš učenik, ali od malena talentirani fotograf. Nakon škole zaposlio se kao fotograf u časopisu Look, te pohađao izvanredno City College kojeg je na jedvite jade završio.

            S vremenom je postao majstor fotografije, te ga je prijatelj Alex Singer nagovorio na snimanje dokumentarca kojeg je sam financirao te prodao RKO Picturesu, a časopis Look ubrzo napustio. U idučih nekoliko godina u produkciji RKO Pictures snimio je još nekolicinu dokumentaraca. Dugometražni igrani prvijenac Kubrick je započeo filmom Fear and Desire(1953) koji nije imao uspjeha, a mnogo godina poslije Kubrick ga je smatrao amaterskim radom i izjavio da se srami tog filma.

            Kubrick je uz svog vječnog prijatelja Alex Singera cijeli život surađivao sa James B. Harrisom s kojim je osnovao malu produkcijsku kuću Harris-Kubrick. Njih troje zajedno sa svojim partnericama preselili su u Hollywood gdje počinje Kubrickova zvjezdana slava. Iako je živio u Hollywoodu interesantna stvar je da Kubrick nije volio i snimati tamo, te je svaki film poslije Fear and Desire snimao u Engleskoj, točnije u Harpendenu.

            Kubrick je bio strašan perfekcionist, te se nije volio upuštati u realizaciju filmova ako nije bio 100% znanjem i mogučnošću uvjeren u ostvarivanje projekta. Njegov neostvareni projekt je film o Napoleonu kojeg je nekoliko puta htio početi snimati ali nikad nije bio zadovoljan pripremom. Iako je pročitao kako je kazao 500 knjiga o Napoleonu snimanje filma se nikad nije ostvarilo. Napoleona je trebao glumiti Jack Nicholson. Također htio je snimati film o holokaustu židova, ali ga je sasvim slučajno preduhitrio Spielberg Schindlerovom listom. Njegova velika želja bila je snimiti priču o robotu-dječaku, futurističku asocijaciju Pinokija. Kako je smatrao Spielberga velikim umjetnikom blisko je surađivao s njim i cijenio njegova djela, te često razgovarao s njim o projektima. U razgovoru je shvatio da je Spielbergu više stalo napraviti priču o robotu-dječaku nego njemu samom. Film je stavljen na čekanje te nikad nije snimljen pod Kubrickovom palicom, ali nakon mjegove smrti snimio ga je Spielberg i nazvao Umjetna Inteligencija.

            Kubrick je umro 7.ožujka 1999 u svom najdražem gradiću Harpendemu u Engleskoj. Iza njega ostala su velika djela, kao već spomenuti Fear and Desire(1953), Killer's Kiss(1955), The Killing(1956), Paths of Glory(1957), Spartacus(1960), Lolita(1962), Dr. Strangelove((1964)3 nominacije za Oscara), 2001:The Space Odyssey((1968) 1 Oscar i 2 nominacije), A Clockwork Orange((1971) 3 nominacije), Barry Lyndon((1975) 3 nominacije), The Shining(1980), Full Metal Jacket((1987) 1 nominacija) i Eyes Wide Shut(1999).

AUTOR:MARIO


dr.loomis @ 17:48 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 22, 2007

            Jedan od najkvalitetnijih, vjerojatno najcjenjeniji i sugurno najnagrađivaniji flmski glazbeni kompozitor svih vremena. Vjerovali ili ne 45 puta je nominiran za nagradu Oscar(što ga stavlja na drugo mjesto vječne liste, odma iz Walt Disneya -58 niminacija i 22 Oscara) od kojih je osvojio 5 za kompozicije filmova Fiddler on the Roof(1971), Jaws(1975), Star Wars(1977), E.T.(1982) i Schindler's List(1993).

            Punim imenom John Towner Williams rođen je 8.veljače 1932. na Long Islandu, New York, USA. Sin je glazbenih roditelja te je kao dijete iskazao veliko zanimanje za glazbu. Uz svoje osnovno školovanje pohađao je i glazbenu školu u kojoj je usavršavao sviranje piana, a sa svojom školskom družinom osnovao je i jazz bend.

            Njegov veliki talent u 15 godini postao je preveliki zalogaj za njegove roditelje pa su preselili u L.A. gdje je pohađao cijenjeniji UCLA L.A. City College Nakon školovanja zaposlio se u MGM-u te svoje znanje usavršavao od največih glazbenika kao Maria Castelnuovo-Tedesca.

            Sa 24 godine posao je obavljao za lokalne televizije gdje je na raznim kompozicijama za tv-serije surađivao sa velikim Bernard Herrmannom. Ubrzo je upoznao tada talentiranog redatelja Stevena Spielberga te s njim počeo raditi na visokobuđetnim projektima. Rezultat njihove suradnje je nagrada Oscar. Njihova suradnja nastavilja se i dan danas.

            Njegova najcijenjenija djela su How to Steal a Million(1966), Valley of the Doll(1967), Goodbye, Mr Chips(1969), The Reivers(1969), Fiddler on the Roof(1971), Towering Inferno(1974), Jaws(1975), Star Wars(1977), Superman(1978), Riders of the Lost Ark(1981), E.T.(1982), The Witches of Eastwick(1987), Empire of the Sun(1987), Home Alone(1990), Hook(1991), Jurassic Park(1993), Schindler's List(1993), Nixon(1995), Amistad(1997), Saving Private Ryan(1998), Artificial Intelligence(2001), Harry Potter and the Sorceror's Stone(2001), Catch Me if You Can(2002), The Terminal(2004), Munich(2005) i Memoirs of a Geisha(2005).

dr.loomis @ 20:43 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, studeni 15, 2007

            Starica koju je mlađa polpulacija zavoljela zbog uloge ovisnice o tabletama Sare Goldfarb u filmu Requiem for a Dream(2000) zapravo je velika diva svijeta televizije i priznata Hollywoodska glumica, osvjačica oscara i peterostruka nominentica.

            Ellen Burstyn (rođena Edna Rae Gilhooley) dijete je Američkih Iraca, rođena 7. prosinca 1932. u gradu Detroitu, savezne države Michigan. Jedna je od brojnih osoba koju je život igrom slučaja uputio u glumačke vode. Završivši Cass Technical High School odlučila je prednost dati manekenstvu a ne nastavku školovanja. Preselivši u Texas(centar manekenstva 50-tih i 60-tih) naišla je na New Yorkške plesačke scaute koji su je postavili za vođu showgirl plesačica popularne emisije The Jackie Gleason Show.

            1957. njen talent namirisali su Broadwayski scauti te joj ponudili ulogu u megapopularnoj predstavi Fair Game koju je s oduševljenjem prihvatila. Nakon šestogodišnjeg Broadwayskoj staža preselila je na TV gdje je glumačku karijeru gradila punih šest godina u brojnim serijama i filmovima. 1969 na red je došao i prvi ne-TV projekt te je do danas ostvarila brojna ostvarenja i neupitni status filmske dive osvojivši spomenutog oscara te još pregršt festivalskih nagrada diljem svijeta.

            Zanimljivo je spomenuti neke pojedinosti iz njenog života. Uz Al Pachina i Harveya Keitela imenovana je dopresjednicom The Actor's Studia. Bila je i počasna predsjednica brojnih filmskih festivala kao što su Cannes, Berlin i Sundance i to po nekoliko puta. Vegetarijanka je, uživa vježbajući jogu, ne pije alkohol ni kavu a vjernica je islamskog Sufisma.

            Njena glumačka karijera započinje(tv-out) filmom Pit Stop(1969). Zlatne sedamdesete započinje s Tropic of Cancer(1970) i Alex in Wonderland(1970). Svoje prvo veče ostvarenje ima filmom The Last Picture Show(1971) za kojeg je nominirana za oscara kao sporedna glumica. Nakon The King of Marvin Gandens(1972) ponovo je nominirana za oscara ali u glavnoj ulozi za legendarni horor The Exorcist(1973). Slijedeće godine kao glavna glumica konačno osvaja Oscar za film Alice Doesn't Live Here Anymore(1974). Novu nominaciju nakon Providence(1997) i Kragvi Gynhikon(1978) ima za Same Time, Next Time(1978). Za kraj briljantnih sedamdesetih Resurrection(1980) joj donosi novu nominaciju.

            Osamdesetih i devedesetih nanizala je brojna filmska ostvarenja, Silence of the North(1981), The Ambassador(1984), Twince in a Lifetime(1985), Hanna's War(1988), Dying Young(1991), Grand Isle(1991), The Cemetery Club(1993), The Color of Evening(1994), When a Man Loves a Woman(1994), Roommeters(1995), The Baby-sitters Club(1995), How to Make an American Quilt(1995), Cross the Line(1996), The Spitfire Grill(1996), Deceiver(1997), You Can Tank Me Later(1998), Playing By Heart(1998) i Walking Across Egypt(1999).

            Najpoznatiju ulogu mlađoj pubici za koju je također imala nominaciju za Oscara je filmRequiem For a Dream(2000). Nakon toga još je snimila Divine Scerets of the Ya-ya Sister Hood(2002), Distance(2002), The Elephant King(2006), The Wicker Man(2006), The Fountain(2006), 30 Days(2006) i The Stone Angel(2007).

AUTOR:MARIO


dr.loomis @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, studeni 9, 2007

            Punim imenom Nicholas Kim Coppola publici diljem svijeta poznat kao Nicolas Cage rođen je 7.siječnja 1964. u Long Beach, California, USA. Slavni glumac sin je talijanskog pisca Augustin Floyd Coppole (brat Frencisa Forda) i njemačke koreografkinje i plesačice baleta Joy Vogelsang.

            Kao dijete po uzoru na svog ujaka Frencisa Forda zainteresirao se za film. Njegov veliki glumački uzor bio je i ostao dan danas Spencer Tracy. Cage za njegov film Judgement at Nuremberg(1961) voli reći da je najveće filmsko ostvarenje ikada i neizrecivo veliko iskustvo. Nakon završenog Beverly Hills high schoola krenuo je na UCLA School of Theatre, Film and Television kojeg je u roku završio.

Nakon toga pokušao je ostvariti prva glumačka iskustva, međutim najveći problem predstavljalo mu je njegovo prezime jer mu producenti nisu htjeli dati ulogu zbog njega. Razlog je bila velika slava Frencisa Ford u to vrijeme, te su smatrali da je previše prozirno za publiku da se mladi glumac probija na račun svog prezimena. Nije mu ostalo ništa nego da promjeni prezime te je svoje Coppola zamijenio sa Cage po uzoru na Luka Cagea, heroja Marvelovih stripova koje je često čitao.

            Njegovo prvo filmsko pojavljivanje bilo je epizodno u filmu Fast Times at Ridgemont High(1982). Nastavio je s Valley Girl(1983), Rumble Fish(1983), Racing With the Moon(1984), The Cotton Club(1984), Birdy(1984), The Boy in Blue(1986), Peggy Sue Got Married(1986), Raising Arizona(1987), Moonstruck(1987) i Never on Tuesday(1988). Najzapaženiji film osamdesetih mu je Vampire's Kiss(1989).

            Devedesete započinje s Fire Bird(1990), nastavlja s nizom Wild at Heart(1990), Zandalee(1991), Tempo di Uccidere(1991), Red Rock West(1992), Honeymoon in Vegas(1992), Deadfall(1993), Amos & Andrew(1993), Guarding Tess(1994), It Could Happen to You(1994), Trapped in Paradise(1994) i Kiss the Death(1995). Svoju najbolju ulogu karijere mazohističkog alkoholičara Ben Sandersona u filmu Leaving Las Vegas(1995) osvojio je Oscara u kategoriji najbolji glavni glumac.

            Nakon Oscara uzdigao se na glumačkoj ljestvici te je počeo snimati megahitove visokobuđetne produkcije kao The Rock(1996), Con Air(1997), Face/Off(1997), City of Angels(1998), Snake Eyes(1998), 8MM(1999), Bringing Out the Dead(1999), Gone in Sixty Seconds(2000), The Family Man(2000), Captain Corelli's Mandolin(2001), Windtalkers(2002) i Sonny(2002).

            Slijedeću ulogu pomno je odabrao jer je osjetio da bi dobro odglumljena uloga(ili e) mogla nagnati žiti akademije za još jednu prestižnu nagradu. Riječ je o ulozi blizanaca Charliea i Donalda Kaufmana u filmu Adaptacija(2002) koja mu je donjela samo novu nominaciju. Poslije toga vratio se snimanju hitova i do danas nanizao imena kao što su Matchstick Man(2003), National Treasure(2004), Lord of War(2005), The Weather Man(2005), World Trade Center(2006), The Wicker Man(2006), Ghost Rider(2007) i Next(2007)

AUTOR:MARIO

dr.loomis @ 19:23 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 4, 2007

            Nakon odgledanog filma često se zapamte imena glumaca i redatelja dok ostala ekipa(njih nekad i na tisuće) ostaju u sjeni. Scenarist, producent, direktor fotografije, make-up designer i ostali sve do najobičnijeg statista ne dobiju preveliku pažnju publike. Mnogi pokušavaju ispraviti tu nepravdu pa tako i ja.

            Rijetki producenti imali su respekt svojih direktora, odnosno režisera kao što je imala najbolja suradnica i prijateljica slavnog Johna Carpentera, Debra Hill. Debra je rođena 10.studenog 1950 u Hoddonfield, New Jersy, USA. Kao dijete zbog roditeljske rastave preselila se majci u Philadelphiu. Kao tennagerica pisla je kratke priče koje je svojom velikom snalažljivošću prodavala gradskoj upravi po kojima su rađene predstave za djecu.

Kao dvadesetčetverogodišnjakinja glasila je kao veliki talet stvaranja likova sa snažnim karakterom. S tom predispozicijom život ju doveo do tada mladog i talentiranog redatelja Johna Carpentera kojemu je pomagala oko karaktera likova za film Assault on Precinct 13. Da je njihova kombinacija bila dobitna pokazalo suradnjom koja je potrajala dugi niz godina filmovima Halloween serijala , The Fog, Escape From N.Y koje je na koncu i isproducirala.

1988. nakon mnogih horor ostvarenja vratila se svom pozivu iz najmlađih dana, zabavljanju djece, potpisavši ugovor sa Walt Disney Pictures za kojeg je isproducirala brojne tv-serijale i animirane filmove. Najveće životno priznaje dobila je 2003. dobivši nagradu najbolja ženska osoba svijeta filma udruge svijetskih filmaša. Nažalost 7.ožujka 2005. preminula je iznenada od srčanaog udara na svom posjedu u Los Angelesu.

Spomenut ću da je tvorac nekih danas slavnih filmskih likova kao što su Michael Myers, Lorie Strode, Dr. Sam Loomis, Father Malone, Snake Plissken i dr. Jednako tako kao producentica radila je s mnogim poznatim redateljima, uz već spomenutog Carpentera tu su i David Cronenberg, Jonathan Lynn, Chris Columbus, Terry Gilliam, Antonio Banderas, Oliver Stone i dr.

Njena producenrska ostvarenja su Halloween(1978), The Fog(1980), Escape From N.Y.(1981), Halloween II(1981), Halloween III(1982), The Dead Zone(1983), Clue(1985), Head Office(1985), Adventures in Babysitting(1987), Big Top Pee-wee(1988), Heartbreak Hotel(1988), Gross Anatomy(1989), The Fisher King(1991), Escape From L.A.(1996), Chow Bella(1998), Crazy in Alabama(1999), The Fog(2005), World Trade Centar(2006).

AUTOR:MARIO


dr.loomis @ 18:48 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, listopad 24, 2007

         Kevin Patrick Smith, poznatiji nam kao Silent Bob rođen je 2. kolovoza 1970. u Red Bank, New Jersey, USA. Od malih nogu imao je veliki spisateljski talent, ali i kvartovski poriv u temperamentu koji ga je sputavao u školovanju. Ipak uz velike muke uspio je upisati Vancouver Film School kojeg je naposlijetku i završio.

         Nakon collegea odbijao je razne poslovne ponude od strane produkcijskih kuća. 1992. Smith se zaposlio kao trgovac, radio je nočnu smjenu u malenoj trgovini mješovite robe gdje je imao vremena svoje misli i ideje prebaciti na papir. Tako je nastala prva knjiga Clerks:Comic Book izdavačke kuće Oni Press koju je prodao u velikoj nakladi. Nakon nje nizale su se i ostale pod naslovima Clerks:Holiday Special, Clerks:Lost Scene i Tales From the Clerks.

         Kada je prodajom knjiga ostvario veliku dobit otvorio je 1994. View Askew Productions, malu produkcijsku kuću i odlučio ekranizirati napisane knjige. Napisao je scenarij i okupio stare prijatelje. Snimanje je moglo početi. Naposlijetku od jednog pilot projekta ispala je danas kultna komedija koja mu je donijela i velike nagrade. Osvojio je nagrade za najbolji film godine na festivalima kao što su Cannes i Sundance.

         Nakon Clerks(1994) krenu je dalje. Uhvatio se pisanja novih scenarija i u slijedećih petnaestak godina nanizao je nekolicinu filmskih ostvarenja koje je i sam režirao i isproducirao, a u većini i glumio. Mallrats(1995), Chasing Amy(1997), megaspektakl Dogma(1999), Jay and Silent Bob Strike Back(2001), Jersey Girl(2004) i Clerks II(2006) Uskoro u distribuciju dolaze i najnovija dva filma pod nazivom Red State(2008) i Zack and Miri(2008).

         Kevin Smith je obožavan u New Jerseyu zbog kako to nazivaju velikog ponosa i ljubavi prema rodnom kraju. U svakom filmu radnjom indirektno spomene New Jersey, kao i hokej kojeg obožava. Iako je diplomirao na filmskom collegeu kritičari ga smatraju alternativnim redateljem odnosno praksikantom. Proizašao je iz mlade istočno američke plejade filmaša kao što su Ben Affleck, Jason Lee, Joey Lauren Adams, Jason Mewes, Matt Damon, Chris Rock, Jack Black i dr. Također njegova supruga Jennifer Schwalbach danas Smith jedna je od glumica te generacije s kojom je danas u sretnom braku iz kojeg imaju sedmogodišnju kćer.

AUTOR:MARIO


dr.loomis @ 18:09 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, listopad 18, 2007

         Kako je već davno odlučeno da ovaj blog neće samo promovirati hollywoodsku industiju nego cijelu svijetsku kinematografiju, što se pokazalo sa recenziranim filmovima i Zujinim recenzijama kultnih filmova, tako će mo pažnju posvetiti i portretiranju velikih i slavnih osoba ostatka svijeta, uzmemo li u obzir da je Amerika centar. Najprije pogledajmo ispred svog praga. Ne vidim smisla recenzirati hrvatske filmove, ne zato što ne želim, nego zato što ne zaslužuju. Hrvatskih filmskih velika u svijetu skoro pa da nema, kažem skoro, jer smo država koja se ipak može podičiti da ima svog Oscarovca i to dvostrukog. Stoga bi bilo neprimjereno i nepravedno da ne predstavimo slavnog hrvatskog producenta Branka Lustiga.

          Branko Lustig rođen je u 9. lipnja 1932. godine u Osijeku. Umjesto da je imao sretno i veselo djetinjstvo kao ostala djeca, Branko je proživljavao pravu patnju Auschwitza i Bergen-Belsena pošto je bio dijete židovske obitelji. Velika životna želja mu je bila postati glumac pa je nakon rata upisao glumačku akademiju. Svoje prve filmske korake ipak je imao kao asistent direktora Jadran Filma koja mu je tada, kako danas ispada, odredila životni poziv. Imao je prste u brojnim filmskim projektima tadašnje države, poput filmova Ne Okreći Se Sine(1956), Kaja, Ubit Ću Te(1967) i Bitka Na Neretvi(1969). Nakon godina provedenih na Jadran Filmu odazvao se na poziv europskih produkcijskih kuća gdje je obnašao funkciju izvršnog producenta pojedinih filmova od kojih je napoznatiji Sophie's Choise(1982). Njegov talent ubrzo su prepoznale i američke tv-kuće koje su mu ponudile ulogu producenta serija The Winds of War(1983), War and Remerbrance(1988) i Drug Wars:The Camarena Story(1990). Prikazanim radom oduševio je slavnog Stevena Spielberga koji mu je tada ponudio priliku koja se ne propušta, ulogu producenta visokobudžetnog filma Schindler's List(1993). Njegov rad je nagrađen, osvojio je najveće priznanje nagradom Oscar za najbolji film godine, a Spielberg dan danas priznaje da taj film nebi nikad ugledao svjetlo dana da nije bilo Branka. Nakon velikog hit ostvarenja Peacemaker(1997) jedan drugi velikan ga je uzeo pod svoje, Ridley Scott. Prvi film na kojem su surađivali je Gladiator(2000) i odmah pun pogodak, film je prošlašen najboljim za 2001. godinu, a Branko osvaja svog drugog Oscara. Da je njihova suradnja uspješna pokazalo se idućih godina gdje su nanizali velika hit ostvarenja, Haniball(2001), Black Hawk Down(2001), Kingdom of Heaven(2005), A Good Year(2006) i American Gangster(2007). Nakon briljantnih američkih godina, Branko je osjetio zasićenje i ove, 2007. godine, vratio se u svoj rodni Osijek obečavajući da će svoje iskustvo upotrijebiti za pomoć i razvitak hrvatskog filma. Nadam se samo da će hrvatski filmaši koji su posjeli u direktorske fotelje imati razumijevanja za njagove ideje i namjere.

AUTOR TEKSTA:MARIO


dr.loomis @ 22:09 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 14, 2007

         Mnogi slavni afro-američki glumci kroz filmsku povijest podcjenjivani su do krajnjih granica kao primjerice Sidney Poitier, James Earl Jones i dr. Najveći razlog vuče još od sredine prošlog stoljeća poznatom njihovom potlačenošću od strane Anglo-Amerikanaca. Danas ipak 60-ak godina poslje stvari su ipak došlo na svoje. Mnogi afro-američki glumci danas uživaju veliku slavu, kako Hollywooda, tako i cijelog svijeta.

         Morgan Freeman rođen 1.lipnja 1937. u gradu Memphisu, savezne države Tennessee, USA. Nakon završenog Los Angeles Community College četiri je godine radio kao mehaničar US Air Force. Prve glumačke prilike iskoristio je na pozornici Broadwaya. Čak je bio i nominiran za najboljeg kazališnog glumca odigravši sjajnu ulogu u predstavi Hello, Dolly.Nakon kazališta preselio se na televiziju, gdje je sudjelovao u mnoštvu dječijih serijala i showova. Na film se prebacio 1971. godine gdje je do danas ostvario status jednog od najomiljenijih afro-američkih glumaca. Mnogi su ga koristili kao naratora u svojim filmovima upotrebljavajući njegov krasan duboki glas. Dokaz tome su i tri nagrade Village Voice kao najbolji filmski glas godine. Čak su i dokumentarni filmovi u kojima je bio narator dobijali Oscara. Danas je vlasnik male produkcijske kuće Revelation Entertainment. Jedan je od rijetkih karakternih glumaca koji govori i Francuski jezik.

         Prvu ulogu koju je odradio film je naziva Who Says I Can't Ride a Rainbow(1971), slijedili su Blade(1973), Croiolanus(1979), Brubaker(1980), Eyewitness(1981), Harry & Son(1984), Teachers(1984), Marie(1985) i That Was Then...This is Now(1985). Zapaženu ulogu ostvario je s Street Smart(1987) gdje je imao nominaciju za sporednu ulogu nagrade Oscar. Nastavio je s Clean and Sober(1988), Lean on Me(1989) i Johnny Handsome(1989). Film naziva Driving Miss Daisy(1989) donio mu je novu nominaciju ali ovaj put u kategoriji glavni glumac. Slijedili su Glory(1984), The Bonfire of the Vanities(1990) i Robin Hood:Prince of Thieves(1991). Nastavio je nizom sjajnih filmova koji su ponajviše obilježili njegovu karijeru, Unforgiven(1992), The Shawshank Redemption(1994) kojim je ostvario novu nominaciju za glavnu ulogu, Outbreak(1995) i Se7en(1995). Devedesete je završio s Moll Flanders(1996), Chain Reaction(1996), Kiss the Girls(1997), Amistad(1997), Hard Rain(1998) i Deep Impact(1998). Novi milenij započinje s Nurse Betty(2000), nastavlja s Under Suspicion(2000), Along Came a Spider(2001), High Crimes(2002), The Sum of All Fears(2002), Levity(2003), Dreamcatcher(2003), Bruce Almighty(2003), The Big Bounce(2004) i A Remarkable Promise(2004). Film Million Dollar Baby(2004) donio mu je po prvi put u karijeri Oscar u kategoriji najbolji sporedni glumac. Do danas je još nanizao niz filmova, Danny the Dog(2005), Batman Begins(2005), An Unfinished Life(2005), Edison(2005), Lucky Number Slevin(2006), 10 Items or Less(2006), The Contract(2006), Evan Almighty(2007), Gone Baby Gone(2007) i Feast of Love(2007).

AUTOR TEKSTA:MARIO


dr.loomis @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, listopad 6, 2007

         Samo talent uz veliku količinu rada popračen sa snalažljivošću i odličnim komunikacijskim vještinama uz poznavanje ljudske potrebe i veliku dozu sreće donose rezultat. Rijetki su takvi koji dolaze iz male zemlje, relativno produkcijski jake Češke, i pokore veliku zemlju kao što je SAD.

         Jan Tomas Forman, poznatiji kao Miloš Forman, klasični je redatelj češke škole 60-tih godina. Forman je rođen 13.veljače 1932. godine u Češkom gradu Časlavu. Kao momak obožavao je filmska prikazivanja u maliim kinima u Časlavu. Inspiriran filmovima City Lights(1931), Citizen Kane(1941) i Les Enfants du Paradis(1945) krenuo je u Prag, gdje je diplomirao na Praškoj filmskoj akademiji. Svojim ranim filmskim ostvarenjima stvorio je do tad neviđeni stil čeških komedija. 1971. otisnuo se preko velike bare gdje je dobio priliku u Hollywoodskoj produkciji. Ubrzo postaje državljanin SAD-a, te sjeda u fotelju direktora Columbia University. 1985. bio je predsjednik žirija Canneskog festivala. Tri je puta bio nominiran za Oscara kao najbolji redatelj, a osvojio je dva. Čak osam glumaca i glumica koji su glumili u njegovim filmovima nominirano je za istu nagradu od kojih su ih i dobili Jack Nicholson, Louise Fletcher i F.Murray Abraham.

         Njegova prava češka ostvarenja su Konkurs(1963), Cerny Petr(1964), Lasky Jedne Plavovlasky(1965) i Hori, Ma Panenko(1967). Prvi film engleskog govornog područja je Taking off(1971). Potom je snimio dokumentarac imena Visions of Eight(1973). Njegov ponajbolji film za kojeg uzima Oscar je legendarni One Flew Over the Cuckoo's Nest(1975). Potom snima jedan od najpoznatijih mjuzikla Hair(1979), iza kojeg slijedi drama Ragtime(1981).Ponovo snima mjuzikl Amadeus(1984) i ponovo osvaja Oscar. Nakon male stanke vraća se s dramom Valmont(1989). Za biografsku dramu The People vs. Larry Flint(1996) nominiran je po treći put za Oscara, ali na nominaciji i ostaje. Potom slijedi Man on the Moon(1999) i najnoviji Goya's Ghosts(2006). Najava za 2008. je drama Amaraillo Slim s Nicolas Cageom u glavnoj ulozi.

dr.loomis @ 23:01 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, listopad 2, 2007

         Ne znači da je svaki glumac, dobitnik Oscara, dobar glumac. Naravno, to vrijedi i za glumice. Kvalitetnu i karakternu glumačku ličnost ne donosi jedna uloga, nego karijera. Više vrijedi 10 puta biti nominiran, nego jednom osvojiti nagradu. Hm, slijedi veličina od čije glume zastaje dah, čije se liderstvo osjeti u filmu i kako moj prijatelj kaže, osoba koja bi u reklami za majonezu pokazala da je bolja od drugih.

         Mary Louise Streep, poznatija nam kao Meryl Streep svjetlo dana grada Summit, New Jersey, USA ugledala je 22. lipnja 1949. Kao djevojčica obožavala je glumu po uzoru na svoju majku, kazalašnu glumicu. Nakon završenog Yale School of Drama, glumu je usavršila na Vassar Academy. Svoju prvu filmsku šansu odmah je iskoristila u filmu Julia, nakon kojeg je zadivila slavnu Bette Davis koja joj je poslala pismo ohrabrenja i u magazinu People izjavila: "Ova mala je čudo, nadmašit će i mene i Hepburnicu." Da je za sada djelomično bila u pravu dokazuju Meryline brojne nagrade, 2 osvojena Oskara od nenadmašnih 14 nominacija i 6 osvojenih Golden Globea od fascinantne 21 nominacije. Mnogi danas veliki glumci obožavaju njenu briljantnu mimiku, Robert De Niro kaže da je sigurno najbolja glumica s kojom je radio, a Diane Keaton smatra je genijalkom. Redatelji obožavaju njeno majstorsto baratanja svim akcentima, njen perfekcionizam, profesionalizam i predanost poslu. U prilog tome ide i njena osmotjedna violinistička obuka, po šest sati dnevno za film Music of the Heart. Udala se u rujnu 1978. za vrhunskog skulptularnog klesara Don Gummera s kojima je i danas u sretnom braku iz kojeg imaju četvoro djece.

         Svoju glumačku karijeru započela je filmom Julia(1977), nakon kojeg je odmah nominirana za Oscara u kategoriji sporedna glumica u filmu The Deer Hunter(1978). Nakon Manhattan(1979) i The Seduction of Joe Tynan(1979), stiže i prvi Oscar za sporednu ulogu filma Kramer vs. Kramer(1979). Potom je krenulo njeno zlatno razdoblje '80-tih i '90-tih. Novu nominacija, ovog puta za glavnu ulogu, ima za The French Lientenant's Woman(1981). Poslije Still of the Night(1982), stiže i prvi Oscar za glavnu ulogu u filmu Sophie's Choice(1982). Tradiciju nominacija nastavlja i sa Silkwood(1983). Falling in Love(1984) i Plenty(1985) njezini su filmovi prije sljedeće nominacije koju dobija za ostvarenje imena Out of Africa(1985). Prije sljedećih nominacija snimila je Heartburn(1986). Ponovne nominacije dobija za filmove Ironweed(1987) i Evil Angels(1988) iza kojih snima film She-Devil(1989). Sjajne '80-e zaključuje još jednom nominacijom u Postcards from the Edge(1990). 90-e započinje filmovima Defending Your Life(1991), Death Becomes Her(1993), The House of the Spirits(1993) i The River Wild(1994). Stiže nova nominacija u The Bridges of Medison Country(1995) iza kojeg snima Before and After(1996), Marvin's Room(1996) i Dancing at Lughnasa(1998). Još jedna nominacija ide za One True Thing(1998). Poslije Chrysanthemum(1999) dolazi nova za Music of the Heart. Sljedeća stiže sa Adaptation(2002). Potom snima The Hours(2002), The Manchurian Candidate(2004), Prime(2005), A Plairie Home Companion(2006) i The Music of Regret(2006). Zadnju, ali ne i poslijednju nominaciju ima za The Devil Wears Prada(2006), iza kojih snima Dark Matter(2007), Evening(2007), Rendition(2007) i Lions for Lambs(2007). Hoće li u prestojećoj godini biti nominirana? Vjerojatno, Akademija će samo odlučiti za koji od ovih projekata će je dodijeliti, Mamma Mia(2008), First Man(2008), Dirty Tricks(2008), Doubt(2008) i A Question of Mercy(2009).

dr.loomis @ 19:52 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, rujan 28, 2007

          Rastuži nas činjenica da omiljenog nam filmskog junaka više nikad nečemo gledati. Rodney Dangerfield, glumac čiju smo pojavu obožavali u raznim komedijama, zauvijek nas je napustio prije tri godine. Jednako tako, popularni Arnie napustio nas je također prije dvije godine, ali u njegovom slučaju vjerovati će mo onoj popularnoj - I'll be back.

          Arnold Alois Schwarzenegger rođen je 30. srpnja 1947. u malom austrijskom gradiću Thal. Karijeru je gradio kao jedan od najboljih bodybuildea Europe. Ubrzo, trbuhom za kruhom preselio je u SAD gdje je nastavio sa sjajnim uspjesima gdje je postao ikona bodybuildinga. Prestižnu nagradu Mr. Olympia držao je čak pet godina od 1970.-75. Tu istu nagradu ponovo je osvojio 1980. Odlučio se iskušati u Hollywoodu, gdje je prihvatio ponudu za niskobuđetnu akcijsku komediju Hercules in New York. Posvetio se tada novim izazovima, fimu, gdje je ubrzo posato jedan od najomiljenijih akcijskih junaka svoga doba. James Cameron namjenio je za njega zapravo ulogu Kyle Reesea u Terminatoru, ali vidjevši njegov hod dok je koračao restoranom, gdje su dogovorili sastanak, samo je ispalio: "You're a machine!" Slavu je također stekao slavnom rečenicom u spomenutom Terminatoru: "I'll be back!", kao i specifičnim njemačkim naglaskom. Iako je odbio ulogu Johna McClanea u Die Hardu, renomirani magazini zajedno su ga proglasili 20-im najpopulatnijim akcijskim junakom svih vremena. Rezulatat njegove popularnosti u rodnoj Austriji je i činjenica da je stadion nogometnog kluba Sturm nazvan po njemu. Filmsku karijeru, trenutno je zamrznuo zbog politike, jer je prihvačena njegova kandidatura za guvernera Californie. Tu dužnost obnaša od 7. listopada 2003.

          Kao što rekoh filmsku karijeru započeo je amcijskom komedijom Hercules in New York(1970), slijedili su Stay Hungry(1976), The Villain(1979) i Scavenger Hunt(1979). Njegova popularnost narasla je strip junakom Conan the Barbarian(1982) i Conan the Destroyer(1984). Osamdesetih imao je niz sjajnih filmova, The Terminator(1984), Red Sonja(1985), Commando(1985), Raw Deal(1986), Predator(1987), The Running Man (1987), Red Heat(1988) i Twins(1988).Devedesetih, također je nanizao renomirane hitove, Total Recall(1990), Kindergarten Cop(1990), Terminator 2:Judgment Day(1991), Last Action Hero(1993), True Lies(1994), Junior(1994), Eraser(1996), Batman & Robin(1997) i End of Days(1999). Dvijetisućite nastavio je s The 6th Days(2000) i Collateral Damage(2002). Da novac čini čuda pokazalo se filmom Terminator 3:The Rise of the Machines(2003). Bio je glavni protivnik snimanja tog trećeg dijela, ali na ponudu od 30.000.000$ nije se mogao oglušiti. Zasad, filmsku karijeru je završio s još dva uratka Around the World in 80 Days(2004) i The Kid & I(2005).Ponavljam, zasad.

dr.loomis @ 13:03 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 24, 2007

         Da li ste se ikad zapitali tko u horor, ratnim, fantastičnim, akcijskim ili nekim drugim filmskim žanrovima zapravo odrađuje posao specijalnih efekata ili make up-a? Znate li kako se zapravo odrađuje prikaz horor scene u kojem, primjerice ubojica para prsa svojoj žrtvi ili u ratnoj sceni gdje bomba raznese ruku nastradalog vojnika? Naravno da su to maske i lutke, ali savršeni prikaz masakriranja tih istih vjerodostojnih maski i lutaka pasao je koji odrađuju samo veliki majstori.

          Sean S. Cunningham(Friday the 13th) jednom je prilikom rekao da je jedina osoba na svijtu koja može napraviti kompletan savršeni make-up za niskobuđetni film Tom Savini. Savini je rođen 3. studenog 1946.,Pittsburgh, Pennsylvania, USA. Kao dječak crtao je i izrađivao razne maske inspiriran filmom Man of a Thousand Faces(1957). Nakon završenog studija fotografije poslan je u Vjetnam kao fotoreporter, gdje je stekao iskustvo s "onom stranom" ljudske anatomije. Filmskim make up-om, specijalnim efektima, a ponekad i glumom aktivno se bavio 80-tih i 90-tih, najčešće u niskobuđetnoj produkciji. 1996. otvorio je školu make up-a i specijalnih efekata Tom Savini LTD. Napisao je i knjigu Grande Illusions u kojoj otkriva i neke od svojih najvećih tajni. Široj publici je najpoznatiji po ulozi Sex Machinea u Rodriguezovom From Dusk Till Dawn(1996).

          Make up je radio na slijedećim filmovima: Deranged(1974), Dead of Night(1974), Martin(1977), Friday the 13th(1980), Maniac(1980), Eyes of a Stranger(1981), The Burning(1981), The Powler(1981), Alone in the Dark(1982), Friday the 13th:The Final Chapter(1984), Day of Dead(1985), The Texas Chainsaw Massacre 2(1986), Monkey Shines(1988), Trauma(1993), Necronomicon(1993), Killing Zoe(1994), Cold Hearts(1999), Ted Bundy(2002). Najbolje specialne efekte odradio je za filmove Dawn of the Dead(1978), Creepshow(1982) i Friday the 13th:The Final Chapter(1984). Neke od zapaženijih uloga su: Creepshow(1982), From Dusk Till Dawn(1996), Ted Bundy(2002) Dawn of the Dead(2004) i Grindhouse(2007).

dr.loomis @ 23:49 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, rujan 19, 2007

          Vrijeme u kojem živimo, radne navike, kapitalizam i povečana količina stresa večini ljudi ne dozvoljava nekada najveći užitak koji su imali nakon napornog dana, čitanje knjiga. Tako u cijelom svijetu pada potražnja za pisanim djelima, a razni pisci bore se za egzistenciju. Međutim, u filmskoj produkciji uspjeli su se snaći mnogi pisci koji svoje novele prodaju raznim redateljima, a isti novelu prerade u scenarije. No jedan od rijetkih koji se nikad nije brinuo za kruh, več su ga mnogi redatelji molili da im proda svoje novele je slavni Stephen King.

           Stephen Edwin King rođen je 21.rujna 1947. u Portlandu, Maine, USA. Ovaj ljubitelj hard rocka, posebice The Ramonesa i AC/DC-a, obožavatelj filma 28 Days Later i veliki prijatelj "oca filmskih zombija" George A. Romera slavni je pisac, glumac i producent. Napisao je preko stotinu novela po kojima se snimilo mnoštvo filmova i televizijskuh serija. Njegove novele prevedene su na čak 33 jezika. Poznat je diljem svijeta kao tvorac brojnih horor i fantastičnih priča.Upisan je i u Geinness Book of World Record kao osoba s najviše adaptiranih novela. Bio je dva puta nominiran za nagradu Emmy za mini serijale The Shining i The Stand, ali ih nije osvojio.

            Među stotinjak njegovih adaptiranih novela napoznatije i nautjecajnije su: Carrie(1976), The Shining(1980), Creepshow(1982), Cujo(1983), The Dead Zone(1983), Christine(1983), Children of the Corn(1984), Silver Bullet(1985), Stand by Me(1986), The Running Man(1987), It(1990), Misery(1990), Sleepwalkers(1992), The Stand(1994), The Shawshank Redemption(1994), Thinner(1996), Trucks(1997), The Green Mile(1999), Dreamcatcher(2003), Secret Window(2004). Od budućih projekata najviše se očekuje od The Mist(2007) koji je u fazi post produkcije.

dr.loomis @ 20:00 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, rujan 16, 2007

                  Kroz povijest mnogi neamerički glumci prvo su osvajali svoje fanove domaćom produkcijom. Nakon izvjesnog vremena, kad bi  prerasli tu domaću produkciju odazvali bi se pozivu Hollywooda. Tako se sjećamo sjajnih Šveđana, prvenstveno Grete Garbo, pa i Max Von Sydowa. Danas ih imamo mnogo, primjerice Talijan Roberto Benigni, Francuzi Gerard Depardieu i Jean Reno, Kineskinja Ziyi Zhang i Japanac Ken Watanabe.

                  Aishwarya Krishnaraj Rai od milja Ash, rođena je 1. studenog 1973. u Mangaloreu, malom gradiću na jugu Indije. Ova zanosna Indijka, prekrasnih zeleno-plavih očiju,  kraljica Bollywooda, pravi je istočnjački proizvod koji će polako i pametno početi harati Hollywoodom. 1994. godine osvaja titulu Miss World, nakon čega se njena karijera gradi munjevitom brzinom. Snimila je mnošto uradaka Bollywoodske produkcije, a 2004. i prvi film na Engleskom jeziku. Sve češće se američki redatelji otimaju za nju, ali uloge pomno bira. Tako je odbila W.Petersena za ulogu Helene u Troy, D.Limana za Jane Smith u Mr. & Mrs. Smith i M.Campbella za Vesper Lynd(Bondova djevojka) u Casino Royaleu. Krasila je stranice mnogih magazina koji nešto znače u svijetu, poput Voguea, Rolling Stonea, Helloa, The Peoplea i sl. Čak joj je i  Playboy nudio bianco ček, ali ga je odbila.  Bila je i glavno lice reklamnih kampanja velikih korporacija poput Pepsi, Coca-Cola i L'Oreal.

                     Raini najznačajniji filmovi Bollywoodske produkcije su Iruvar(1997), Hum Dil De Chuke Sanam(1999), Devdas(2002), Chokter Bali(2003), Khakee(2004), Raincoat(2004) i Guru(2007). Filmovi s engleskog govornog područja su Bride & Prejudice(2004), The Misteress of Spices(2005), Provoked:A True Story(2006), Journey Across India(2007) i The Last Legion(2007). Najave za daljnje projekte su Singularity(2008), Bhopal Movie(2008) i Pink Panter 2(2009).

dr.loomis @ 18:38 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 13, 2007

                   U prilog tome da je glazba jako bitan dio filma ide činjenica da su razni redatelji uzimali tvorce vrhunskih filmskih soundtrackova pod svoje okrilje. Mislim da Steven Spielberg ni ne pomišlja na veliki projekt ako mu glazbu neće skladati John Williams, ili primjerice David Lynch bez Angela Badalamentia, ili u svoje vrijeme Sergio Leone bez Ennia Morriconea. A Tim Burton?

                    Danny Elfman, punog imena Daniel Robert Elfman, rođen je 29. svibnja 1959. u Los Angelesu, California, USA. Jedan je od onih koji su teškim i mukotrpnim radom došli do visina. Kao mladi adolescent izbačen je sa high schoola, te je kruh zarađivao svirajući kao ulični i cirkusni svirač. Na njegovu sreću njegov brat Richard, "trećerazredni" filmski redatelj uputio ga je u svijet filma gdje se istaknuo. Zapazio ga je tada redatelj u usponu Tim Burton, s kojim i dan danas uspješno surađuje. Iako nikad nije dobio najveće priznanje nagadom Oscar, tri je puta bio nominiran. Možda najveća nepravda u povijesti nagrade Emmy je nenagrađivanje njegove skladbe za, po mom skromnom sudu najbolji animirani film u serijama svih vremena, The Simpsons.

                    Njegove najpoznatije skladbe su Beetle Juice(1988), Batman(1989), The Simpsons(1989), Darkman(1990), Edward Scissorhands(1990), The Night Before Christmas(1993), Mission:Impossible(1996), Mars Attacks!(1996), Man in Black(1997), Good Will Hunting(1997), Sleepy Hollow(1999), Big Fish(2003), Charlotte's Web(2006).

dr.loomis @ 00:52 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, rujan 9, 2007

                   Zašto mu je Majka priroda podarila strašnu maštovitost, veliki redateljski talent, ali i jako malu volju za rad? Zaprepasti činjenica kad čovjek u interviewu jasno i glasno obznani da u idućih tri godine neće snimati film jer su Bullsi skupili dobru ekipu i ne želi propustiti niti jedau utakmicu.

                   William Friedkin rođen 29. kolovoza 1935. u Chicago,Illinois, USA. Nakon neispunjenog dječačkog sna da postane profesionalni igrač softballa, Billy, kako ga vole zvati,  odlučio se na studij režije zaluđen Orson Wellesovim filmom Citizen Kane. Nakon studija uskustvo je stjecao na WGN TV-u. Svoja prva iskustva u Hollywoodu imao je kao redatelj raznih TV showova na lokalnim televizijama. Suradnici su ga uvjek opisivali kao velikog znalca režije, ali i jako teškom, tvrdoglavom i pomalo lijenom osobom, zato su ga mnogi poslovni suradnici odbijali. U prilog tome ide i činjenica da su se 3 od 4 supruge zbog nesnosnog ponašanja razvodile od njega.

                    Komični mjuzikl Good Times(1967) prvi je njegov pravi filmski uradak. Zatim je snimio The Night They Raided Minsky's(1968) i The Boys in the Band(1970). S nepunih 36 godina, 1971., veliki redateljski talent pokazao je osvojivši Oskar za režiju filmom The French Connection(1970), a dvije godine poslije nominiran je u istoj kategoriji za The Exorcist(1973), koji se po mnogim priznatim top ljestvicama smatra najbolji horor film svih vremena. Karijeru je nastavio s Sorceror(1977), The Brink's Job(1978), Cruising(1980) i Deal of the Century(1983). Za film To Live and Die in L.A.(1985) javno je prozvan od strane Michaela Manna za plagiranje koncepta serije Miami Vice. Nastavio je sa Rampage(1988), The Guardian(1990), Blue Chips(1994) i Jade(1995). Nakon petogodišnje stanke snimio je velike kino hitove Rules of Enegagement(2000) i The Hunted(2003). Posebno je dojmljiv njegov poslijednji uradak Bug(2006). Najava za daljnje projkte nema, ali poznavajući ovog ljenjivca nikad se ne zna kad ga možemo očekivati.

dr.loomis @ 16:10 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, rujan 6, 2007

                  Što je bitnije za današnje glumce, dobar izgled ili kvaliteta glume? Da li je bitnije izgledati kao primjerice Orlando Bloom, a s glumom nemati veze ili je bitnije izgledati kao strašilo a glumiti primerice kao William H. Macy? U ovo drugo sigurno spada junak našeg današnjeg portreta.

                  Paul Edward Valentine Giamatti, mnogima poznatiji kao Paul Giamatti, rođen je 6. lipnja 1967. u New Heaven, Connecticut, USA. Treće je dijete pokojnog talijanskog profesora Yalea Bartletta Giamattia i irske kazališne glumice Toni Smith. Nakon završenog Yale University School of Drama i nekoliko kazališnih uloga na Broadwayu, na film se prebacio 1992. Najzapaženiji je po brojnim ulogama naivaca u komedijama i sporednim ulogama u biografijama, otud i nominacija za sporednu ulogu nagrade Oscar za film Cinderella Man. 1997. oženio se s Elizabetg Cohen.

                    Nakon petogodišnjeg niza malih sporednih uloga, prva veča dolazi u filmu Private Parts(1997), slijedili su filmovi The Truman Show(1998), The Negotiatir(1998), Safe Men (1998), Man on the Moon (1999), Big Mommas' House(1999), Duets(2000), Storytelling(2001), Planets of the Apes(2001), Big Fat Liar(2002), Thunderpants(2002) i Confidence(2003). Svoju dosad najbolju biografsku ulogu crtača Harvey Pekara odigrao je u filmu American Splendor(2003).Nakon Paycheck(2003), glumio je u nezaboravnim filmovima, kako od publike, tako i od kritike, Sideways(2004), i Cinderella Man(2005). Nastavio je s The Hawk is Dying(2006), The Illusionist(2006), Lady in the Water(2006) i Shoot  'Em Up(2007). Njegovi najavljeni projekti za '07,'08 i '09 su Fred Claus(2007), Pretty Bird(2008), Bubba Nosferatu and the Curse of the She-Vampires(2009) i The Owl in Daylight(2009).

dr.loomis @ 13:03 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, rujan 3, 2007

                   U "ono" vrijeme, vrijeme velikih glumačkih veličina, kad bi redatelji poput Franka Capre, Otto Premingera ili čak Alfreda Hitchcocka odabrali svoga miljenika, to bi trbala biti stvarno veličina nad veličinama. Za tu privilegiju nije trebalo samo biti sjajan glumac, nego i osoba sa vrhunskim ljudskim kvalitetama.

                   Jedan od takvih bio je James Maitland Stewart. Stewart je rođen 20. svibnja 1908. u Indiana, Pennsylvania, USA Bio je također i miljenik publike. Publika je u njemu uvjek osiječala dobrotu i pomalo sramežljivost. Nije bio klasična zvijezda. Nije sezao za novcem, nego za kvalitetom umjetnosti. Ženio se samo jednom i to 1949. sa Gloriom Hatrick McLean s kojom je bio sve do njene smrti 1994. Krasio ga je i divan muški glas, zato su ga mnogi koristili kao naratora u svoji filmovima. Kako je sam volio reći, od njegovih filmova najdraži su mu bili westerni.U karijeri je imao 5 nominacija za Oscara u kategoriji najbolji glumac, od kojih je jednoga i dobio. 1985. dobio je i Oscara za životno djelo. Scre mu je zatajio 2. srpnja 1997. u Los Angelesu, California, USA.

                    Karijeru je započeo s filmom Next Time We Love(1936), tridesetih je još snimio Wife vs. Secretary(1936), Small Town Girl(1936), Speed(1936), The Gorgrous Hussy(1936), Born to Dance(1936), After the Thin Man(1936), Seventh Heaven(1937), The Last Gangster(1937), Navy Blue and Gold(1937), Of Human Hearts(1938), Vivacious Lady(1938), The Shopworn Angel(1938), You Can't Take it With You(1938), Made for Each Other(1939), The Ice Follies of 1939(1939), It's a Wonderful World(1939), Destry Riders Again(1939) i Mr. Smith Goes to Washington(1939) za kojeg je bio nominiran za Oscara. Nastavio je s The Shop Around the Corner(1940), The Mortal Storm(!940) i No Time For Comedy(1940). Svog jedinog Oskara dobio je za film The Philadelphia Story(1940). Nastavio je s Come Life With Me(1941), Pot O' Gold(1941), Ziegfeld Girl(1941) i American Creed(1946). Jednu od najboljih, a njemu najdraža uloga bila je ona George Baileya u filmu It's a Wonderful Life(1946) za koju je također bio nominiran za Oscara. Slijedili su Magic Town(1947), Call Northside 777(1948), On Our Merry Way(1948), Rope(1948), You Gotta Stay Happy(1948), The Stratton Story(1949), Malaya(1949), Winchester '73(1950) i Broken Arrow(1950). Svoju slijedeču nominaciju imao je za film Harvey(1950), nako kojih je snimio The Jackpot(1950), No Highway(1951), The Greatest Show on Earth(1952), Bend of the River(1952), Carbine Williams(1952), The Naked Spur(1953), Thunder Bay(1953), The Glenn Miller Story(1953) i Tomorrow's Drivers(1954). Njegov najzapamčeniji uradak je Hitchov Rear Window(1954), nakon toga snimio je The Far Country (1954), Strategic Air Command(1955), The Man From Laramie(1955), The Man Who Knew Too Much(1956), The Spirit of St.Louis(1957), Night Passage(1957), Vertigo(1958) i Bell Book and Candle(1958). Ponovo je bio nominiran za Anatomy of a Murder(1959), slijedili su The FBI Story(1959), The Mountain Road(1960), Two Rode Together(1961), The Man Who Shot Liberty Valance(!962), Mr.Hoobs Takes a Vacation(1962), How the West was Born(1963), Take Her, She's Mine(1963), Cheyenne Autumn(!964), Dear Brigitte(1965), Shenandoah(1965), The Flight of the Phoenix(1965), The Rare Breed(1966), Firecreek(1968), Bandolero!(!968), The Cheyenne Social Club(!970), Fools' Parade(1971), The Shootist(1976), Airport '77(1977), The Big Sleep(1978), The Magic of Lassie(1978) i Afurika Monogatari(1980).

dr.loomis @ 10:11 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, kolovoz 31, 2007

                  Današnje dalekovidnice, kako hrvatske, tako i strane, filmovima 30-ih, 40-ih, 50-ih i 60-ih  godina 20-og stoljeća popunjavaju rupe u programskoj shemi. Zašto? U mnoštvu komercijalonog smeća što silazi sa trake hollywoodske industrije, filmovi toga doba mlađe naraštaje uopće ne zanimaju. Dok ih reklamiraju i mlade mozgove truju kojekakvim idiotarijama poput primjerice 2Fast 2Furious, filmovi poput Casablance, Metropolisa i Rear Windowa sve se više zaboravljaju.

                   Tko je Katharine Hepburn? Starije da, ali mlađe generacije mislim da nikad nisu čule za ovu filmsku divu. Katharine Hepburn rođena je u američkom gradiću Hartford 12. svibnja 1907. Krijeru je započela na kazališnoj pozornici slavnog New Yorkškog Broadwaya sa tek navršenih 18 godina, a s filmskom karijerom počela je 1932. godine. Jedina je glumica u povijesti s četiri osvojena Oskara u kategoriji najbolja glavna glumica. Osim Oscara imala je još i nevjerovatnih 8 nominacija u istoj kategoriji. Zbog toga su je mnogi zvali First Lady of Cinema. Umrla je u 96. godini 29. lipnja 2003. u svom domu u Old Saybrooku.

                     A Bill of Divorcement(1932) i Christopher Strong(1933) prve su njene uloge na filmu. Izniman talent pokazala je u svom slijedeće filmu Morning Glory(1933) za kojeg je odma dobila i Oscara, slijedili su Little Women(1933), Spitfire(1934), The Little Ministar(1934) i Break of Hearts(1935). Za Alice Adams(1935) ponovo je imala priliku osvojiti Oskar, nije uspjela. Nastavila je s filmovima Sylvia Scarlett(1935), Mary of Scotland(1936), A Woman Rebels(1936),  Quality Street(1937), Stage Door(1937), Bringing Up Baby(1938) i Holiday(1938). U slijedeća dva filma ponovo je nominirana za Oscara, The Philadelphia Story(1940) i Woman of the Year(1942). Dalje su slijedili Keeper of the Flame(1942), Dragon Seed(1944), Without Love(1945), American Creed(1946), Undercurrent(1946), The Sea of Grass(1947), Song of the Love(1947), State of the Union(1948) i Adam's Rib(1949). Idućih sedamnaest godina ostvarila je nevjerovatan uspjeh, od 10 filmova osvojila je 2 Oscara i još 5 nominacija. The African Queen(1951), nominacija, Pat and Mike(1952), Summertime(1955), nominacija, The Iron Petticoat(1956), The Rainmaker(1956), nominacija, Desk Set(1957), Suddenly, Last Summer(1959), nominacija, Long Day's Journey Into Night(1962), nominacija, Guess Who's Coming to Dinner(1967), Oscar, The Lion in Winter(1968), Oscar. Nastavlja s The Madwoman of Chaillot(1969), The Trojan Women(1971), A Delicate Balance(1973), Rooster Cogburn(1975) i Olly,Olly, Oxen Free(1978). Svog poslijednjeg Oscara osvaja za On Golden Pond(1981). Do kraja karijere odglumila je još dva filma Grace Quigley(1985) i Love Affair(1994). 

dr.loomis @ 15:29 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, kolovoz 29, 2007

                  Za kompletan filmski uspjeh potrebno je da se sve komponente povežu. Aplsolutno je da redatelj drži sve konce u svojim rukama, ali velike zasluge dobivaju i ostali. Jedna jako bitna komponenta u fimu je i sama atmosfera. Atmosfera se sastoji od kavalitete zvuka, odabira šumova i glazbe. Kvalitetna glazba filmu daje dobru "ambalažu".

                  Ennio Morricone, veliki talijanski skladatelj, rođen je u Rimu 11. listopada 1928. godine. U početku karijere skladao je simfonijska i komorna djela, radio je za kazalište, televiziju i radio. Filmskom glazbom se počeo baviti 1961. godine kad je radio skladbe za razne televizijske produkcije. U karijeri je skladao više od 400 filmskih i televizijskih skladbi. Za svoje skladbe pet je puta bio nominiran za Oscara, a 2007. dobio je najveće priznanje dobivši Oscara za životno djelo.

                   Njegove najveće filmske kompozicije su: A Fistfull of Dollars (1963-Sergio Leone), For a Few Dollars More (1965 – Sergio Leone), The Good, the Bad and the Ugly (1966 – Sergio Leone), Once Upon a Time in the West(1968 – Sergio Leone), Days of Heaven (1978 – Terrence Malick), The Mission (1986 – Ronald Joffe), The Untouchables (1987 – Brian De Palma), Cinema Paradiso (1988 – Giuseppe Tornatore) , Bugsy (1991 – Barry Lavinson), Lolita (1997 – Adrian Lyne) i Malena (2000 – Giuseppe Tornatore).   

dr.loomis @ 22:23 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 27, 2007

                   Pitanje je što je nekome bitnije, nagrada stručnog ocjenjivačkog suda ili naklonost publike. Nagrada ocjenjivačkog suda daje priznanje, nekakvu statuu i ispisuje tvoje ime među odabrane, a naklonost publike, mislim znači ipak nešto puno više.

                   Brian De Palma spada u skupinu najpodcjenjenih, ali i najomiljenijih redatelja. Rođen je 11. rujna 1940. u Newark, New Jersey, Usa. U film se zaljubio vrlo rano, kao dvadesetogodišnjak kad je snimao kratke filmove po uzoru na inspirirajućeg za njega Alfreda Hitchcocka. Surađivao je sa mnoštvom filmskih imena od kojih su najrenomiraniji Paul Schrader, David Mamet, Stephen King, Bernard Herrmann i George Lucas s kojim je i dan danas veliki prijatelj.

                    De Palma svoju redateljsku karijeru započinje s komedijama Murder a la Mod(1968), Greetings(1968), The Wedding Party(1969), Dionysus(1970), Hi, Mom(1970), Get to Know Your Rabbit(1972), nakon ne baš velikih uspjeha okreče se horor žanru, Sisters(1973), Phantom of the Paradise(1974), Obsession(1976). Veliku slavu postiže do tad najboljim filmom Carrie(1976), slijedili su The Fury(1978) i Home Movies(1980). Dressed to Kill(1980) jedan je od filmova sa najsablaznijom atmosferom ikad. Nakon Blow Out(1981) dostiže planetarnu slavu filmom Scarface(1983) i Al Pachinom u nikad zaboravljenoj ulozi Tony Montane. Potom je snimio Body Double(1984), Wise Guys(1986), The Untouchables(1987), Casualties of War(1989), The Bonfire of the Vanities(1990) i Raising Cain(1992). Najzapaženiji film devedesetih mu je Carlito's Way(1993). Slijedili su Mission:Impossible(1996), Snake Eyes(1998), Mission to Mars(2000), Femme Fatale(2002) i Black Dahlia(2006). Što možemo očekivati od njegovih skorih uradaka Redacted i The Untouchables:Capone Rising koji su najavljeni za 2007, odnosno 2008? Po temama možda ne puno, ali po redateljskom umjeću...vidjet će mo.

dr.loomis @ 21:41 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, kolovoz 26, 2007

                        Kako objasniti činjenicu da je prestižnu nagradu američke filmske akademije poznatiju pod imenom Oscar osvojio čak i jedan pjevač. 1953 godine nagradu za najbolju sporednu ulogu u filmu From Here to Eternity dobio je slavni Frank Sinatra. Možda je još teže objasniti činjenicu da tog istog Oscara nije osvojila veličina poput slavnog Cincinnati Kida- STEVE McQUEENA.

                        Terence Steven McQueen rođen je 24. ožujka 1930. godine u Beech Groveu, Indiana, USA. McQueen je bio zvijezda 60-tih i 70-tih godina. Publika ga je obožavala zbog njegovog  coolerskog i macho stila glume. Od toga mu i naziv King of Cool. Ženio se tri puta, s Neile Adams je bio u braku  16 godina i imao dvoje djece, s Ali MacGraw pet godina, a s Barbarom Minty nepunih 10 mjeseci dok nije umro. Umro je u Meksičkom gradu Juarezu 7. studenog 1980. godine od raka pluča.

                         McQueen je svoje prve glumačke pokušaje i imao sa 23 godine. Pet godina je pokušavao preko raznih TV-serija. Prvu pravu ulogu imao je u filmu The Blob(1958), slijedili su The Great St. Louis Bank Robbery(1959), The Magnificent Seven(1960), The Honeymoon Machine(1961), Hell is for Heroes(1962) i The War Lover(1962). Briljantnu ulogu potom je odigrao u velikom hitu The Great Escape(1963), sijedili su Soldier in the Rain (1963), Lover With the Proper Stranger(1963), Baby the Rain Must Fall(1965).  Kao glumac uzdigao se na stepenicu više u karijeri svojom ponajboljom ulogom kockara The Cincinnati Kida(1965) u istoimenom filmu, slijedili su Nevada Smith(1966), The Sand Pebbles(1966) u kojem je ulogom Jake Holmana po prvi i poslijednji put nominiran za Oscara u kategoriji najbolji glavni glumac. Nastavio je sa The Thomas Crown Affair(1968), Bullitt(1968), The Reivers(1969), La Mans(1971), Junior Bonner(1972), The Gataway(1973). Možda najpopularniji lik kojeg je odglumio je onaj Henri Papillon Charrierea iz uspješnog hita Papillon(1973). Do kraja karijere odnosno smrti imao je još četiri filma The Towering Inferno(1974), An Enemy of the People(1978), Tom Horn(1980) i The Hunter(1980).

dr.loomis @ 01:06 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare